Bez obzira na to što nemamo dovoljno novijih empirijskih istraživanja o proširenosti siromaštva u hrvatskom društvu, imamo niz indikatora iz svakodnevnog života koji pokazuju da sve više pojedinaca i obitelji imaju problema sa zadovoljavanjem primarnih ili egzistencijalnih potreba (nemogućnost plaćanja komunalnih usluga, nemogućnost kupnje školskih udžbenika ili marende za školsku djecu…).

Piše: Zoran Malenica, prenzionisani profesor na katedri za sociologiju Splitskog univerziteta koji je niz godina posvetio istraživanju problematike siromaštva u Hrvatskoj

Prema podacima centara za socijalnu skrb u posljednje dvije-tri godine značajno je porastao broj građana koji primaju socijalnu pomoć (u ovome trenutku taj broj prelazi 130.000 građana). U isto vrijeme raste broj korisnika skloništa za beskućnike kao i onih građana koji se hrane u javnim kuhinjama. U takve indikatore može se ubrojiti i blokada računa sve većeg broja obitelji koje ne mogu servisirati kredite koje su u prethodnom razdoblju uzeli.

Smanjenje broja siromašnih je privid

Međutim, najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) o stopi rizika od siromaštva za 2013.godinu kao da demantiraju navedene indikatore. Prema rezultatima tog istraživanja ispada da je stopa rizika od siromaštva u 2013.godini bila za jedan posto manja nego u 2012.godini (19,5% : 20,5%).

Ovaj nalaz pokazuje da linija ili granica siromaštva kako je definira EUROSTAT (Statistički ured Europske Unije) nije prikladan za praćenje promjena u stvarnom životnom standardu stanovništva. Naime, ta linija siromaštva se određuje kao 60 posto medijana nacionalnog dohotka.

Kako zbog dugotrajne gospodarske krize kod nas mnoge društvene skupine raspolažu manjim dohotkom, to je linija siromaštva izražena u kunama niža u 2013.godini u odnosu na 2012.godinu. Tako je granica siromaštva za jednočlano kućanstvo na godišnjem nivou u 2013. godini bila 22.916 kuna, a u 2012. godini 24.000 kuna. Za četveročlano kućanstvo te brojke su bile: u 2013. – 48.124 kune, a u 2012. – 50.400 kuna.

Zbog ovog smanjivanja granice siromaštva izraženog u kunama došlo je i do prividnog smanjivanja postotka siromašnih u hrvatskom društvu.

Najugroženiji djeca i mladi

Da bismo došli do realnijeg i preciznijeg uvida u stanje siromaštva u hrvatskom društvu u posljednjih nekoliko godina potrebno je uzeti u obzir i neka druga novija, iako parcijalna, istraživanja.

Jedno od tih istraživanja je UNICEF-ovo istraživanje o utjecaju gospodarske krize na socijalni položaj djece i mladih u 41 razvijenoj državi. Istraživanje je obuhvatilo razdoblje od 2008. (to je bila godina početka gospodarske krize) do 2012.godine. Prema njegovim nalazima, u Hrvatskoj se postotak djece koja žive ispod granice siromaštva u četverogodišnjem razdoblju povećao od 15,1 na 27,6 posto.

Hrvatska je bila među pet zemalja u kojima je pogoršanje socijalnog položaja djece bilo najveće (tu su još Grčka, Španjolska …). Ni položaj mladih između 15 i 24 godine starosti nije bio bolji. U spomenutom vremenskom razdoblju udio mladih koji su izvan rada (nezaposleni) ili sustava obrazovanja porastao je od 10 na 19 posto.

I rezultati istraživanja Siromaštvo i materijalna dobrobit predškolske djece u Republici Hrvatskoj (istraživanje je obavljeno prošle godine) ukazuju na rapidno pogoršanje socijalnog položaja djece i mladih u našoj zemlji. To je istraživanje utvrdilo da 68% obitelji korisnika socijalne pomoći s djecom predškolske dobi nedostaje novca za hranu; da 65% djece iz siromašnih obitelji živi na selu; da 62% djece predškolske dobi iz siromašnih obitelji na selu i 39% u gradu ne idu u vrtić jer im ga roditelji ne mogu platiti; da 47% djece iz siromašnih obitelji na selu nema vlastiti krevet i da skoro četvrtina siromašne djece predškolske dobi živi u kućanstvima u kojima nitko nije zaposlen. Godine 2012. U Hrvatskoj je 20,5% djece mlađe od 6 godina živjelo ispod praga relativnog siromaštva. Izraženo u apsolutnoj brojci to je oko 52.00 djece mlađe od 6 godina.

Razlika apsolutnog i relativnog siromaštva

U dosadašnjim istraživanjima rasprostranjenosti siromaštva kod nas (najznačajnija su dva istraživanja – 1998. i 2004. godine, koja su provedena uz financijsku i stručnu podršku Svjetske banke), analizirana su dva tipa siromaštva: apsolutno i relativno. Pojam apsolutnog siromaštva polazi od određenja nekih minimalnih ili egzistencijalnih ljudskih potreba (jednakih za sve ljude) i potrebnih financijskih sredstava za njihovo zadovoljenje. Najčešće se te minimalne potrebe svode na prehranu, odijevanje i stanovanje. Pojedinci odnosno obitelji koje tijekom godine ne mogu ostvariti prihode (dohodak) potrebne za zadovoljenje tih primarnih potreba, definirat će se kao apsolutno siromašni.

Pojam relativnog siromaštva odnosi se na ono siromaštvo koje se tiče određenog društva u danom trenutku. Granica relativnog siromaštva se određuje u odnosu na standard života koji je,  sukladno trenutnim konvencijama u nekom društvu, prihvatljiv i poželjan. Ta granica uključuje zadovoljavanje ne samo primarnih nego i sekundarnih (kulturnih, obrazovnih, zdravstvenih i drugih) potreba.

U istraživanju iz 1998.godine granica apsolutnog siromaštva bila je definirana s obzirom na pojedinca, i to tako da je apsolutno siromašnim bio definiran onaj pojedinac koji dnevno nije raspolagao s više od 4,3 američka dolara. Izraženo u kunama, to je tada iznosilo oko 30 kuna dnevno, odnosno oko 900 kuna mjesečno. Utvrđeno je da je tada bilo 4,8 % ili oko 210.000 apsolutno siromašnih građana (pod pretpostavkom da je tada u Hrvatskoj živjelo oko 4,4 milijuna građana).

U kasnijem razdoblju nije bilo provedeno neko slično empirijsko istraživanje apsolutnog siromaštva, ali se može pretpostaviti da je do 2008.godine ta stopa bila smanjena i to zbog relativno uspješnog gospodarskog razvoja. U posljednjih šest godina, taj oblik siromaštva je zasigurno opet porastao pogotovo stoga što bi granicu apsolutnog siromaštva trebalo podignuti.

Što se tiče granice relativnog siromaštva, nju su istraživači odredili tako da su procijenili razinu ukupnih izdataka (uključujući i neprehrambene proizvode) hrvatskih kućanstava, pri čemu ona, nakon plaćanja prijeko potrebnih neprehrambenih troškova, zadovoljavaju tek minimalne prehrambene potrebe. Konkretnije izraženo, ti troškovi odnosno potrebe su obuhvaćale: hranu, odjeću, stanovanje, komunalne usluge (električna energija, voda, grijanje, telefon), osnovni kućanski aparati (hladionik, grijalica, TV, štednjak na plin ili drva), opremu za školu i knjige, izdaci za zdravstvenu skrb …

Gotovo pola nezaposlenih siromašno

Podmirenje svih tih potreba u tijeku jedne godine bilo je procijenjeno na 41.500 kuna (po cijenama iz 1998.godine) za bračni par s dvoje djece. Istraživanje je pokazalo da je ispod granice relativnog siromaštva te godine bilo oko 10% ili 440.000 građana.

U istraživanju koje je sprovedeno 2004.godine, granica relativnog siromaštva za četveročlanu obitelj izražena u kunama iznosila je 46.504 kune (ovo povećanje u odnosu na 1998.godinu se može pripisati povećanju cijena ili stopi inflacije do koje došlo u tih šest godina). Utvrđeno je da je stopa relativnog siromaštva u 2004.godini iznosila 11,1 % . Izraženo u apsolutnom broju to znači da je oko 470.000 građana bilo relativno siromašno.

Ako se ovome broju pribroje i oni građani koji su jako izloženi riziku siromaštva, a to su oni koji su ostvarili dohodak do 5.000 kuna iznad definirane granice siromaštva (22.145 – 27.500 kuna), tada dobivamo broj od oko 920.000 građana ili 21,7 %. Naime, u skupini rizično siromašnih je bilo oko 447.000 ili 10,6 % građana.

Što se tiče strukture siromašnih gotovo sva istraživanja su pokazala da među siromašnima prevladavaju nezaposleni ( u 2013.godini stopa siromaštva među njima  je iznosila oko 43 %), osobe s nižim stupnjem obrazovanja kao i osobe starije od 65 godina.

Siromaštvo na selu je hrvatska specifičnost

Kućanstva čiji su nositelji žene imaju viši rizik siromaštva od kućanstava čiji su nositelji muškarci. Siromaštvo je posebno izraženo u kućanstvima čiji su nositelji žene starije od 65 godina.

Također je utvrđeno da su kućanstva s malom djecom izrazito pogođena rizikom siromaštva. Broj takvih kućanstava se povećao od 2008. godine jer je gubitkom posla bio pogođen nemali broj mladih ljudi i ljudi srednje dobi (između 25 i 40 godina).

Posebna specifičnost populacije siromašnih kod nas, u usporedbi s razvijenim zapadnim društvima, jest da je ona prostorno više razmještena u seoskim negoli u gradskim sredinama. Tako je u istraživanju iz 2004.godine utvrđeno da područje visokog siromaštva obuhvaća ruralnu središnju ( središnja Hrvatska) i ruralnu istočnu regiju (Slavonija).

U tim regijama je tada živjelo oko četvrtine stanovništva Hrvatske (oko 1 050 000 stanovnika), ali više od polovine siromašnih (oko 460 000 stanovnika). Situacija se u međuvremenu zasigurno nije bitnije promijenila.

Navedeni podaci u ovome tekstu sugeriraju zaključak da problem siromaštva i siromašnih građana postaje sve izraženiji te da njegovom rješavanju treba pristupiti daleko odgovornije i sustavnije nego što je to bilo do sada. (Banka.hr)