Nad svjetskim finansijskim tržištem se nadvijaju mnogi oblaci: samo još AA+ za Sjedinjene Američke Države, sve manje povjerenja u Italiju… Tržište se ponaša kao histerična žena – ali ima i niz dobrih razloga za strah

Ako je ikad postojalo povjerenje finansijskog svijeta prema političarima, ovih dana se ne vidi niti traga od toga: što god političari obećaju i koliko god se zaklinjali u stabilnost i ekonomski rast, na berzama je sve više onih koji radije – prodaju dok još mogu izvući neku vrijednost. Na žalost, postoji i dobrih razloga za nervozu – i mnogo pitanja, što nam donosi bliska budućnost.

Rejting Sjedinjenih Američkih Država

I za stručnjake je nepoznanica, što će se dogoditi nakon što je najveća svjetska ekonomija izgubila najbolju procjenu vjerodostonosti kako će vraćati svoje dugove – jer se to još nikada nije dogodilo. Mnogi investitori – na primjer penzijski fondovi – su se obavezali posjedovati vrijednosne hartije samo najboljeg kredibiliteta.

Japanska nacionalna banka je objavila kako i dalje "vjeruje" u američku ekonomiju i kako će zadržati i obveznice Washingtona. Ali što će učiniti ostali? Zato bi se moglo doći do zaključka: prodati, dok je još cijena visoka.

Italija

Već su se čule procjene kako je dug Italije "prevelik" da bi ga se pokrilo – a ako bi se i uspjelo naći oko 1,8 biliona evra, to bi svakako onda ugušilo ekonomski rast čitavog Starog kontinenta.

Evropska centralna banka je objavila kako će stati iza članica koje imaju problema, ali već na slučaju Grčke se pokazalo da to nije najbolje rješenje: konačno, mnogi se slažu u procjeni kako nije zadaća centralne evropske novčarske institucije da bude najveći zajmodavac državama u poteškoćama.

Intervencija

Najave kako će ECB i najrazvijenije zemlje grupe G-7, ako ustreba, intervenisati na tržištu deviza i kod obveznica država poput Italije ili Španije, ima i svojevrsni ideološki problem. Neoliberalizam ne trpi intervencije, a mnoge države i dalje se nadaju kako će se "tržište samo regulisati".

No kada smo već kod intervencija na tržištu, iskustvo je pokazalo kako one uspjevaju jedino pod tri pretpostavke. To je slično kao kad se zakopava neka pukotina u tlu: treba biti spremno mnogo zemlje, dobra lopata i snažne ruke – i sigurnost da u toj pukotini negdje postoji dno. Već kod Grčke se pokazala potreba da se naknadno dogovaraju nova sredstva jer prva nisu bila dovoljna, umjesto "dobre lopate i snažnih ruku" je tu nesloga i beskonačni pregovori, a "solidnost tla" je bila i ostala upitna – ne samo u slučaju Grčke. Inače, državnim intervencijama se raduju samo špekulanti – jer će novac i dalje "curiti".

Političari

Bez obzira na donekle opravdane kritike na preveliku moć agencija za procjenu pouzdanosti ulaganja, obrazloženju agencije Standard & Poor's zašto je spustila rejting Sjedinjenim Državama se teško može nešto prigovoriti: već u pregovorima između američkih demokrata i republikancima o tamošnjem državnom dugu je Washington pokazao kako mu je teško naći politički kompromis.

Posebno iz redova "Tee Party", ekstremno konzervativnih republikanaca, se čuju i izjave gdje je teško vjerovati da taj političar zna, kakve posljedice će to imati i za nacionalnu i za svjetsku ekonomoju. Isto tako se pokazalo kako su mnogi od trenutnih problema izuzetno složeni – i teško se oteti dojmu da mnogi političari donose odluke koje će jedva "držati vodu" i do slijedećih izbora.

Ulagači

Najkasnije nakon krize 2008. korijenito se promijenila struktura onih koji još posjeduju vrijednosne hartije: u Njemačkoj su privatni ulagači – dakle osobe od krvi i mesa koji su kupili par vrijednosnica – samo u posljednjem kvartalu 2008. prodali akcija u vrijednosti od 33 milijarde evra.

Njihov se ukupan broj u posljednjih deset godina smanjio za 37% na još samo 8,1 milijuna malih akcionara.

Njihovo ponašanje na tržištu kapitala je u pravilu – konzervativno. "Mali akcionar, u najgorem slučaju, ima svoju ženu za vratom koja ga upozorava ‘nemoj raditi gluposti", objašnjava Gottfried Heller, stručnjak za investicije. Banke i fondovi pak imaju zaposlenike koji se ne smiju pojaviti šefu pred očima ako ne prodaju vrijednosnice kojima vrijednost pada. Štaviše, neke novčarske kuće imaju samo računala koja donose takve odluke. To znači da je tržište postalo nemilosrdno prema vrijednosnicama kojima vrijednost pada – pa makar i privremeno.

Štednja

Iako se teško može vjerovati i američkom predsjedniku, baš kao i italijanskom premijeru Berlusconiju kako će se pobrinuti za oštre mjere štednje, već i riječ "štednja" na tržištu kapitala graniči s – psovkom. Jer čak i da uspiju smanjiti izdatke, to znači manje novca u opticaju – i manja potrošnja.

Sve je to loše za posao na burzi i tako slijedi isti zaključak, uspjelo u mjerama štednje ili će pak SAD dobiti još nižu ocjenu vjerodostojnosti (stručnjaci smatraju kako tu stoje šanse 1:3 u slijedećih 10 mjeseci): prodati dok je vrijeme.

Kina

Postoji samo jedno, još teže pitanje od onoga što znači niži kreditni rejting Amerike za svjetsku ekonomiju: šta to znači za najvećeg zajmodavca Sjedinjenih Država, Kinu?

Narodna Republika ima američkih državnih obveznica u vrijednosti od jednog biliona i 160 milijardi dolara i povrh toga najveće devizne rezerve na svijetu koje se procjenjuju na 3 biliona dolara. Zato ne čudi izuzetno oštra reakcija iz Kine koja optužuje SAD kako se "uvijek iznova zadužuje" i "ignoriše načelo zdravog razuma kako treba živjeti prema svojim mogućnostima." Zato je hitno potrebno da Amerika obuzda svoje "gigantske vojne izdatke" i "napuhane programe socijalne pomoći."

U tim oštrim riječima i stručnjaci na Zapadu prepoznaju i priličnu dozu straha Pekinga kojem je i njena ekonomija – a po svemu sudeći i politička stabilnost, utemeljena na zapravo vrtoglavim stopama ekonomskog rasta koji iznosi i po 10% godišnje. Hendrik Leber iz investicione kuće Acatis Investment je uvjeren kako je Kina još manje spremna suočiti se s krizom nego Zapad – i kako bi to pak moglo imati upravo nesagledive posljedice.

Vojnici na mostu

Ovdje smo naveli samo nekoliko razloga za nesigurnost na svjetskim tržištima i mogućim scenarijima o kojima razgovaraju mešetari na berzama u Frankfurtu, Londonu, New Yorku ili Pekingu. Sasvim sigurno ih ima još – ali je takođe izvor nesigurnosti jednostavna činjenica – svjetska ekonomija je sigurno sposobna suočiti se s jednom od ovih prijetnji, možda dvije ili čak tri.

 Ali baš kao kad vojnici stupaju preko mosta, čitav niz istovremenih nevolja stvara vibracije od kojih bi se most mogao srušiti. Zato mnogi strahuju kako se upravo to trenutno događa na svjetskim finansijskim tržištima.