BERN – Građani Švajcarske su, na referendumu u nedjelju, odbacili predlog za uvođenje takozvanog osnovnog, bezuslovnog prihoda za svakog državljanina ove zemlje. Prema prvim rezultatima, bezmalo 80 odsto ljudi ne želi da za svoj nerad mesečno inkasira 2.500 švajcarskih franaka (2.260 evra)! Ostatak planete mogao je, umesto zaključka, da samo duboko uzdahne.

Inicijativa za bezuslovni osnovni prihod predviđala je uvođenje mesečnog prihoda za sve Švajcarce i strance koji žive u zemlji duže od pet godina, bili oni zaposleni ili ne.

Nepolitička grupa koja je pokrenula tu inicijativu predviđala je da svako u Švajcarskoj mesečno dobija po 2.500 švajcarskih franaka, što je, prema tamošnjim istraživanjima, iznos koji zadovoljava minimalne životne troškove, a da deca imaju pravo na četvrtinu te sume, to jest na 650 franaka. Tako bi, recimo, bračni par s dvoje dece, mesečno, ni luk jeo ni luk mirisao, dobijao 6.300 "švajcaraca" (5.700 evra).

Zagovornici uvođenja osnovnog mesečnog prihoda kažu da novine u privredi, kao što je rad robota umesto fabričkih radnika, čine radna mesta sve nesigurnijim. Protivnici njihove argumentacije, čija je logika i pobedila na referendumu, smatraju da je dobijanje novca bez rada nezamislivo. Za većinu Švajcaraca koji veoma cene vrednost rada, potpuno je van zdravog razuma uvođenje mere koja tu vrednost dovodi u pitanje.

– Biti plaćen bez rada, bio bi krupan korak – ocenio je politikolog Andreas Ladner. – Inicijativa nije bila mnogo jasna, i pre svega joj je bio cilj da podstakne raspravu.

Švajcarska vlada predložila je biračima da odbace predlog, što su oni i učinili. Stranke i leve i desne orijentacije ocenile su da bi prihvatanje predloga ugrozilo ekonomiju i konkurentnost zemlje na svetskom tržištu.

Svetski mediji podsećaju da su Švajcarci 2012. godine na referendumu odbili da produže plaćeni odmor sa četiri na šest nedelja, strahujući da bi to moglo da utiče na pad konkurentnosti.

Kritičari upozoravaju da bi politika obaveznog prihoda za svakoga dovela do „eksplozije“ državnog budžeta.

Referendum se organizovao na osnovu 100.000 potpisa prikupljenih za prijedlog o održavanju glasanja.

Opšti osnovni mjesečni prihod za sve može izgledati kao „nabildovana“ socijalna pomoć, ali njeni zastupnici kažu da im je cilj da time sasvim zamjene socijalnu pomoć. Zastupnici te ideje i u Švajcarskoj, i drugdje u Evropi kažu da su postojeći sistemi socijalne pomoći preopterećeni birokratijom u toj mjeri da odvraćaju mnoge potencijalne korisnike i od prijavljivanja za nju.

Novina bezuslovnog osnovnog prihoda je što bi ga svako dobijao automatski. Po predloženom modelu, svako dete bi dobijalo jednu četvrtinu iznosa za odrasle – 625 franaka mjesečno, što je više od sadašnjeg državnog dječijeg dodatka.

Mogući načini prikupljanja novca za taj prihod bile bi takse na plate iznad minimalnih, ušteda od socijalne pomoći, porez i smanjenje državnog budžeta.

Ta švajcarska ideja je među najnaprednijima u Evropi. Holandski grad Utreht namjerava da izvede dvogodišnji eksperiment sa sličnim planom davanja novca stanovnicima koji već primaju socijalnu pomoć.

Ralf Kundih, predsjednik švajcarskog ogranka organizacije „Basic Income Earth Network“, kaže da se nekim ekonomistima ta ideja sviđa jer bi podstakla potrošnju i time podržala privredu.

„Naši roditelji, naše babe i dede, i svi prije njih, radili su teško da bismo mi mogli da proizvodimo više, a radimo manje, uz pomoć mašina“, rekao je Kundih. „Oni nisu predvidjeli samo to da će bogatstvo koristiti samo njegovim vlasnicima, kao sredstvo proizvodnje“.

Kundih je rekao da studije i pilot-projekti pokazuju da ljudi neće samo sjediti kod kuće, ne radeći ništa.

„Osnovni prihod je prije svega podsticaj za zapošljavanje i privrednu aktivnost„, rekao je on i dodao da će to podstaći preduzetništvo pošto će ljudi manje strahovati od gubitka posla i radije će preuzimati rizike.

Ali, udruženje većinom malih firmi na jugozapadu Švajcarske, UVAM, jedno je od mnogih koja pozivaju glasače da odbace taj predlog, te na svom sajtu na internetu poručuje „Nema hljeba bez rada“. UVAM je proglasilo prijedlog o osnovnom prihodu kao „apsolutnu opasnost jer predstavlja savršenu negaciju vrline rada“, te bi se ukorjenila „klasa zavisnika“ po cijeni od 208 milijardi franaka godišnje.

„Bez bogatstva nema preraspodjele, jer novac ne pada s neba„, napisala je ta grupa.

Kundih ipak kaže da su mnoge reforme najprije dočekane negativno.

„Sav društveni napredak, kao što je penziono osiguranje ili čak i pravo glasa za žene, najprije su smatrani katastrofalnim za privredu„, rekao je on o ranijim reformama u Švajcarskoj. „Svako ko se odupire društvenom napretku kaže da za to nema para, ali to je samo prazna priča“. (Izvor: Večernje novosti/Agencije)